Projekti
Temperament i struktura simptoma poremećaja ličnosti
Kod |
Nauka |
Oblast |
B650 |
Biomedicinske nauke |
Psihijatrija, klinička psihologija, psihosomatika |
ličnost, poremećaji ličnosti, dimenzije ličnosti, klasifikacija, mehanizmi odbrane, komorbiditet
Istraživači (2)
br. |
Šifra |
Ime i prezime |
Oblast istraživanja |
Uloga |
Period |
Br. publikacijaBr. publikacija |
1. |
10881 |
dr Milica M. Borovčanin |
Medicina (čovek i kičmenjaci) |
Istraživač |
2011 - 2019 |
17 |
2. |
01105 |
Dušica Lečić-Toševski |
Psihijatrija, klinička psihologija, psihosomatika |
Rukovodilac projekta |
2011 - 2019 |
163 |
Organizacije (4)
Sažetak
Na osnovu novih saznanja u oblasti epigenetike poremećaji ličnosti (PL) definišu se kao maladaptivni sindromi koji predstavljaju neuspeh integrativnih funkcija ličnosti, prouzrokovan biogenetskom dispozicijom ili/i uticajima patološke sredine. Postoje ozbiljni problemi dijagnostike kao što su multiple dijagnoze i propust da se dijagnostikuju atipični i mešani slučajevi. Ne postoji nezavisna mera oštećenja koja predstavlja "ključ" dijagnoze i koja bi pomogla u određenju zajedničkih, latentnih dimenzija poremećaja ličnosti. Otkrivanje dimenzija u pozadini poremećaja ličnosti kao i stepena težine poremećaja ličnosti omogućilo bi iznalaženje suštinskih parametara za postavljanje dijagnoze. Ciljevi ovog istraživanja su sledeći: 1) određivanje dimenzionalne strukture PL, kvalitativno i kvantitativno, koja je u osnovi maladaptivnih ponašanja; 2) određivanje klastera simptoma PL; 3) pronalaženje najefikasnijeg i klinički najpogodnijeg načina da se dijagnostikuje oštećenje koje bitno diskriminiše izmedju normalnih ekstremnih ponašanja i maladaptivnih ponašanja; 4) utvrđivanje stepena težine poremećaja ličnosti; 5) ispitivanje povezanosti simptoma PL i strukture i dinamike ličnosti; 6) ispitivanje učestalosti komorbiditeta PL i drugih psihijatrijskih poremećaja i 7) analiza postojanja PL u kategoriji adolescenata uzrasta 15-18 godina. Pojednostavljena dijagnostika dimenzija i težine poremećaja ličnosti u kliničkoj populaciji doprinela bi boljem, integrativnom i individualizovanom tretmanu usmerenog na ličnost a ne na poremećaj.